NAJBOLNIJI TRENUCI SA MANDINE SAHRANE: Zbog njihovih suza, bola i jecaja SRCE ĆE VAM PUĆI!

U Aleji velikana, uz prisustvo mnogobrojne rodbine i prijatelja sahranjen je glumac Milorad Mandić Manda. Za sobom je ostavio neizbrisiv trag u srcima najvoljenijih. Brojni prijatelji i kolege glumci su se od ovog velikana oprostili nježnim i potresnim riječima.

Komemoracija je počela izvođenjem pjesme “S one stane duge“. Svi su lili suze i pokušavali da odaju posljednju počast legendarnom Mandi, a velika scena Narodnog pozorišta je bila prepuna.

S one strane duge

Ovo je bio jedan od najpotresnijih momenata oproštaja od ovog legendarnog glumca. Ova pjesma i emisija obilježile su Mandinu karijeru. Manda je sahranjen uz pjesmu “Nesanica“.

Ispred Mandinog groba je Slobodan Boda Ninković održao dirljiv govor.

– Htio sam svašta da kažem, kažu nemoj šta će narod da kaže. Oni ga znaju kao Mandu a on je Milorad. A onda se sjetim našeg razgovora davne `85. Ti si bio tužan jer ti je otac bio bolestan, a više vremena si trošio da zaradiš za svoju porodicu. Naviru sjećanja iz vježbaonice sa fakulteta, gdje si sa koleginicom Brankicom i pokvario dio scenografije da bi nju pošetedio. Da li da pričam o turneji u Švedskoj? Duda je potrošila sve na soli za kupanje, a ti si čuvao svaki dinar da bi kupio tehničku robu, koju si preprodao da bi tvoja porodica počela da živi. Da li da se sjetim skakanja ispred porodilišta? Radovalo se, vikalo… Tu bih možda završio, ali jutros si mi posalo glas. Jedan orao je na moj prozor sletio i gledao me krupnim očima, oko šest ujutro. Bokice, opušteno, nije strašno, to je samo smrt. To si mi rekao. To je samo riječ. Znam ja, Mando, da je samo riječ, ali nešto možda znači. Samo mirno, neka teče… Možda si ti to shvatio u srijedu pa si obukao kostim kapetana, krenuo si na put, negdje iza duge. Milorade, samo mirno, rijeka teče… do sljedećeg viđenja – završio je svoj govor Ninković.

Školski drugovi se ne zaboravljaju!

Od Mande oprostila i njegova školska drugarica, Anica Dobra, čije su riječi gađale pravo u srce.

– Manda je moj drug još od školskih dana. Započeli smo karijere zajedno u filmu “Već viđeno“. Dogovorili smo se da se ljubimo u filmu takozvanom Mandinom tehnikom, muljanje na prazno, a nakon toga mi je šapnuo “nemoj sad da pričaš da se nismo ljubili“. Čak i ova banalna crtica iz života govori koliko je Manda brinuo više o drugima nego o sebi. Film “Ivkova slava“ nam je dao njegovu omiljenu pjesmu “Nesanica“. Ajmo prijatelji da ga se sjetimo kad god je čujemo i da se sjetimo da se sada odmara – rekla je glumica.

Ne mogu sama…

Neutješna supruga Anja je u nevjerici posmatrala ljude oko sebe. Kada je kovčeg spuštan u zemlju, jecala je u zagrljaju glumca i kolege Sergeja Trifunovića.

– Ne mogu sama, ne mogu sama… Kako ćemo djeca i ja dalje bez tebe – ponavljala je slomljena žena, a onda je Sergeju drhtavim glasom pričala da Manda nikada nije htio da pamti i da je uvijek govorio: “Šta ja da pamtim kad imam tebe“.

“Idem, kume, kući. Dosta je bilo…“

Momenat kada je povorka sa kovčegom Milorada Mandića Mande krenula da, velikana srpskog glumišta, isprati na vječni počinak, nikoga nije ostavila ravnodušnim. Krenula je tužna povorka i more suza.

Povorka je krenula uz zvuke pjesme “Na te mislim“. Prije same povorke održano je opelo u crkvi Svetog Nikole. Velika bol na licima prisutnih svjedoče o tome kakvog smo glumca i čovjeka izgubili.

(Srbija Danas)