To što je Novak Đoković uradio podiglo je svet na noge!

Novak Đoković je i prije jučerašnje pobjede ostvario trijumf – ljudski. Reprezentativni dres najboljeg svjetskog tenisera stigao je u Japan kao poklon za njegovu obožavateljku, devetnaestogodišnju Tomoku Sumitanji koja je izgubila roditelje i rođake u naletu cunamija marta 2011. godine i sada se, usljed teške bolesti, nalazi na samrtnoj postelji.

“Stigao nam je Novakov dres sa zastavom Srbije i vrlo toplom, pažljivo napisanom porukom za Tomoku!“, s radošću priča njen staratelj, ujak Šigeki Sumitanji i pokazuje nam gusto ispisani crvenu majicu koju Novak nosi u mečevima naše Dejvis kup reprezentacije.

“Kada sam joj pokazao dres, toliko se uzbudila da se uključio alarm koji reaguje na nagli rast pulsa, pa su medicinske sestre morale da dotrče“, kaže on s brigom i čuđenjem, ali i zadovoljstvom u glasu.

U malenom kafiću u centru Tokija, izmoren trudom oko svoje teško bolesne usvojene kćerke i neprospavanim noćima, jer Novakovi mečevi na Vimbldonu po japanskom vremenu padaju nekoliko sati pred svitanje, Šigeki Sumitanji, sa krupnim graškama znoja na čelu, napregnutog izraza i zajapuren, polako ispija hladni čaj.

“Tomoka je primijetno življa i bolje raspoložena nego prije. Sada više jede,“ kaže on potvrdno klimajući na naše pitanje o tome da li je Tomoki bar malo bolje, dok mu se usne iz blagog, zadovoljng osmijeha vraćaju u čvrstu, pravu crtu a u očima nakupljaju suze staklastog sjaja.

Tiha radost i duboka tuga izmešani su u tom osmijehu jer Tomoka pati od pancitopenije, neizlječive bolesti krvi, i trenutno teži svega 23 kilograma, očekujući neminovni kraj. Ona je, kao posljednji veliki životni san, u bolnici izražila želju da uzme u ruke neke od sportskih rekvizita koje je koristio Novak kako bi iz njih crpla snagu potrebnu za sopstvenu borbu.

Novakove igre počela je da prati još u vrijeme kada on nije bio u samom vrhu, nekoliko godina prije nego što je veliki cunami uništio njen rodni grad Kesennumu.

Dan kada je more krenulo u osvajanje kopna

Taj ribarski gradić od oko 65.000 duša ostao je upamćen po snimcima teških, crnih talasa koji, prodrevši u pristanište, kupe desetine automobila i čamaca i nose ih dublje u kopno, usput rušeći skladišta, radionice i kuće, prouzrukujući požare i slijepo gutajući živote ljudi.

Veliki cunami 11. marta 2011. godine obavio je čitavo naselje debelim, smrtonosnim plaštom, kao da želi da prisvoji zemlju i sve na njoj. Nešto od toga što je progutalo, more je kasnije ispljunulo na obalu. Ne i tijela Tomokinih roditelja. Ona nikada nisu pronađena.

“Tomoka kaže da bi voljela da može da pokaže roditeljima Novakov dres. Jako je uzbuđena, pa joj svašta pada na um,“ kaže ujak Šigeki sjetno.

Novi cilj, novi dan

Ipak, humani gest kojim je Novak ispunio njen san na samrtnoj postelji dao joj je veliki podsticaj da nađe novi cilj za koji vrijedi živjeti i tako nastavi tešku, kontinuiranu bitku za svako novo svitanje. Ona sada pre svega želi da se ugoji bar 12 kilograma i tako sebe dovede u stanje da može da prima posjete i lično se zahvali predstavnicima srpske ambasade i medija u Tokiju koji su joj pomogli da dobije dragocijeni dres.

Poruka, pored autograma, glasi: “Tomoki, sa ljubavlju i poštovanjem. Nadam se da ćeš se nasmiješiti svaki put kad pogledaš ovu majicu.“

“Dobro je što je vjerovala u ostvarenje tog sna i što je poživjela da ga dočeka,“ kaže ujak Šigeki i dodaje da će tražiti od ljekara da joj dozvole da pogleda živi prenos finala, sa obzirom da je do sada, zbog kasnih termina odigravanja i opasnosti od stresa koje prouzrokuju česti obrti i neizvijesnost u meču, Novakove nastupe na Vimbldonu mogla da posmatra samo na snimku.

Tomoka je uspjela da dočeka dan odigravanja velikog finala na zelenim terenima dalekog Vimbldona.

Zahvaljujući Novakovom poklonu ona sada ima novi, životodavni san: „Rekla je i da će, uprkos svemu, dati sve od sebe da se oporavi i jednog dana obuče taj dres, te u njemu sa Novakom odigra bar nekoliko lopti.“

Tiha radost

Tomoka ovih dana ima i drugih razloga za radost. Pored željenog Novakovog poklona, ona sada ima i pažnju mnoštva ljudi kakvu do sada nije imala. „U bolnici se pročulo da je Tomoki stigao dres najboljeg igrača svijeta, pa sada i ljekari i osoblje koji nisu zaduženi za njeno liječenje dolaze da ga vide i da čuju njenu priču,“ sada ozarenog lica kaže ujak Šigeki.

Izražavajući zahvalnost Novaku, njegovom timu i svima u Srbiji, on dodaje i da su od običnih građana iz Srbije na adresu srpske ambasade u Tokiju stigli ljekoviti napitak i lijepe želje za oporavak.
(Kurir)