Znate li zašto ne postoji sladoled s ukusom grožđa?

Toliko ukusa sladoleda ima, a da li ste igde vidjeli onaj s ukusom grožđa? Ova namirnica je toliko rasprostranjena da je ključno pitanje, zašto se ne pravi sladoled od nje?

Sjećate li se kada ste zadnji put jeli sladoled sa ukusom grožđa? Sjećate li se kada ste zadnji put uopšte vidjeli sladoled sa ukusom grožđa?

Da, definitivno nije pitanje oko kog bi trebalo da se previše zamarate i vjerovatno to niste ni primijetili, ali pravi sladoled od grožđa ćete naći teže nego poštenog političara, a i ovih “vještačkih“ nema pretjerano mnogo na tržištu.

Postavlja se pitanje kako je to moguće s obzirom da se radi o jednoj od najrasprostranjenijih voćki na svijetu, ali izgleda da još uvijek nismo otkrili način na koji od nje stvoriti zadovoljavajuću poslasticu.

Bitno je da već planiramo kolonizujemo druge planete, a ni običan slatkiš ne možemo da napravimo…
Internetom kruži urbana legenda da je prvi sladoled od grožđa pokušao da napravi slavni sladoledžija Robert Grin još 1876. godine, ali nije uspio zbog prisustva antocijanina, molekula u samom plodu koji sprečava smrzavanje.

Nakon čitavog vijeka neuspješnog pokušavanja isti problem je pokušao da riješi Ben iz slavnog lanca poslastičarnica “Benand Jerry’s”. On se na ovu nemoguću misiju odlučio da bi osvojio Becki, sestru svog poslovnog partnera. Ne znajući tačno šta radi, Ben je počeo da dodaje u sladolednu smjesu i opnu (kožicu) grožđa, što je povećalo nivo antocijanina i uzrokovalo stvaranje hladnog krema bolje čak i od klasičnog sladoleda.

Svoje otkriće je odmah odneo Becki na degustaciju koja se, naravno, totalno oduševila, a dva­ tri liza je dala i svom psu. Na njen i Benov šok, pas se nakon nekoliko trenutaka srušio i uginuo, a dvojac je tek kasnije saznao kako je grožđe za njih veoma toksično.

Ben je te informacije proslijedio farmaceutskoj industriji i vlastima koje 1982. godine zabranjuju proizvodnju bilo kakvih hladnih poslastica od grožđa, a zabrana važi sve do 2028. godine. U svakom slučaju, zanimljiva priča, ali sa stvarnošću ima otprilike veze kao i umjetnost sa Tidalom.

Istina, grožđe (i suvo grožđe) jesu toksični za pse, ali ne toliko da životinja umre istog trena, a i malo je nerealno da se zbog toga zabrani proizvodnja jednog prehrambenog proizvoda, jer bi se na isti način morala zabraniti i čokolada, avokado ili suvo grožđe. Osim toga i same činjenice kako antocijanin stvarno djeluje kao svojevrsni antifriz, sve ostalo možemo smatrati bapskom pričom, a pravi razlog zašto nećete tako često naletjeti nasladoled od grožđa leži u činjenici da on jednostavno nema prirodnog ukusa.

Istina, svježe grožđe je slatko i prepoznatljivog ukusa kada se jede u komadu,ali ukus mu uglavnom daje kožica koja se vrlo teško prerađuje i ozbiljno narušava samu teksturu poslastice. Neki proizvođači zato koriste vještačke arome, ali ni to nije najsrećnija opcija pa su oni, kao i potrošači, jednostavno odustali.

Izvor: opusteno.rs